BOLEST JE POSLJEDICA TJELESNE ILI PSIHIČKE NERAVNOTEŽE
U vremenu kada ni liječnici ne nude jedinstveni odgovor na dvojbu cijepiti se ili ne, a jogijska drevna medicina za mnoge vježbe joge (pa i ovu današnju!) tvrdi da jačaju imunološku snagu organizma, logično je pitanje može li se tome vjerovati.
Govoreći o čovjekovu imunološkom sustavu, francuski liječnik Jean Luc Coche, duhovito je primijetio: „Gledajući kako T-leukociti („stanice ubojice“) u našem tijelu nepogrešivo uništavaju potencijalne uzročnike bolesti, pomislit ćemo da je sustav genijalan! A onda taj isti sustav, iz samo njemu poznatih razloga, glupavo i nimalo genijalno kao velikog neprijatelja prepozna nevino zrnce peludi i uvali nas u svima poznate alergijske probleme.“
Ova opaska savršeno oslikava svu nepredvidivost našeg imunološkog sustava, a kad tome dodamo i niz znanstvenih istraživanja na tu temu, slika postaje još zanimljivija.
Brojni čimbenici, naime, mogu utjecati na djelotvornost ili slabljenje naše obrane od zaraza i bolesti. Svojedobno je na medicinskoj katedri Sveučilišta „John Hopkins“, dokazano da je skupina ispitanika, označena kao “skupina s najsnažnijim reakcijama” imala najmanji broj oboljenja od raka, dok je u “skupini koja potiskuje osjećaje” vjerojatnost da obole bila 16 puta veća. Dr. George Solomon je dokazao da je otvoreno iskazivanje emocionalnih stanja jedan od najmoćnijih saveznika našeg imunološkog sustava, a da preosjetljivost u međuljudskim odnosima, samooptuživanje i povlačenje u sebe, može ugroziti funkcioniranje imunološkoga sustava.
Američki liječnici skloni su vjerovanju da tehnike poput meditacije, joge ili quigonga, pa čak i obična redovita tjelovježba, mogu predstavljati učinkovit način jačanja imunološkog sustava.
Teorija joge kaže da snaga naše obrane od bolesti ovisi o četiri elementa: emocijama, zdravom životu, prehrani i disanju. Na nama je da ih savjesno njegujemo i održavamo u savršenom skladu. Jer, kažu, „bolest je uvijek posljedica fizičke ili duhovne neravnoteže u organizmu.“ A manifestira se tamo gdje smo najslabiji; kod nekoga je to probavni sustav, kod drugoga srce… pravila nema.
Jednako je i sa psihičkim stresovima: „materijaliziraju“ se na našim slabim točkama. Ostaju tamo čak i onda kad nam se čini da smo ih preboljeli i zaboravili
