CIJEPLJENJE: ŠTO NA TU TEMU KAŽE JOGA

Drevni se jogiji u pravilu nisu cijepili. Prije svega zbog toga što je to u bespućima Himalaja prije 5.000 godina bilo prilično neizvedivo, a i Tamiflu se teško nabavljao.

Drugi je razlog što jogiji od davnina vjeruju u savršenost imunološkog sustava organizma. Karizmatski Sri Swami B. Prabhupada, suočen s kobnom bolešću koja ga je na kraju pobijedila, dugo je odbijao bilo kakve medikamente, vjerujući da će ga izliječiti isključivo meditacija.

Suvremena medicina nudi niz objašnjenja, ali niti  jedan decidirani odgovor na pitanje zašto će od dvojice ljudi koji udahnu istovrsne viruse jedan oboljeti od gripe, a drugi ostati zdrav.
U pokušaju razrješenja ovog misterija, najčešće se govori o snazi obrambenog sustava, genima i stresu, pa će tako, recimo „The New England Journal of Medicine“ u jednom od svojih brojeva ustvrditi da „…svaku bolest 50 do 80 posto uzrokuje stres“ opisujući pokus iz ranih 1990-ih, koji potvrđuje da zdrav čovjek, ovisno o tome koliko je trenutačno izložen stresu, obolijeva ili ne obolijeva nakon što dođe u kontakt s virusom gripe. Dodatne studije pokazale su da stresovi, popraćeni strahom i anksioznošću, uzrokuju i bolesti kao što su multipla skleroza i reumatoidni artritis.

Polazeći od Pasteurove postavke da čak i „neškodljivi mikrobi mogu postati nositelji infekcije ako je smanjena organska otpornost organizma“, suvremene svjetske škole joge – koje se u pravilu oslanjaju na najnovije medicinske spoznaje – govore najčešće o snazi prirodnog imuniteta koja se pripisuje ionskoj ravnoteži krvi, a ovisi o disanju, prehrani i zdravom životu.
Jasno je da u jogi ne postoji „vježba protiv gripe“, no slijed gore spomenutih činjenica ukazuje na logičnu povezanost određenih komponenti zdravog života, disanja i redovitog vježbanja s (manjom) vjerojatnošću obolijevanja.

U tom smislu svaka se vježba (pa i ova današnja) može nazvati „vježbom koja jača imunološki sustav“, ali isto se to isto može reći za laganu mediteransku kuhinju, redovite šetnje ili život bez stresa.
Naravno, čovjekov je organizam misterij, baš kao i nikad predvidive zakonitosti bolesti, zdravlja, života i smrti.

Ono što nekoga ubija, na drugog uopće ne djeluje. Svojedobno je to pokazao i slučaj japanskog stogodišnjaka Yukio Okakure. Redovito je pušio od svoje 14. godine. No ipak je doživio stotu, jer je, kaže, na vrijeme prestao. U 85-oj.