KREĆITE SE, VJEŽBAJTE…!

U svijesti ljudi stoljećima, čini se, sjedeći položaj nosi u sebi poseban značaj, navodi Pavel Srednycki u svojoj knjizi „Psihologija svakodnevice“, pa spominje poznate nam sintagme koje sjedenju daju čak i intelektualni smisao: „Sjedi i razmisli“ ili „Moramo sjesti i odlučiti“ i sl.

Ortopedi bi, međutim, o sjedenju mogli ispričati posve drukčiju priču, koja bi vjerojatno počela upozorenjem kako je sjedeći položaj pravi pakao za leđne mišiće! Sjedenje, naime, izaziva 40 posto veći pritisak na diskove nego stajanje, a posebno su ugroženi diskovi slabinskog dijela kralješnice, osobito kod nepravilnog sjedenja s „uvučenom stražnjicom“. Sjedimo li pak uspravno, ugroženi su mišići. Zabluda je mišljenje kako se mišići pri sjedenju odmaraju, naprotiv! Leđni mišići i dalje moraju ulagati napor da vas drže uspravno, a kako nema kretanja, u njima se, uz smanjenje dotoka kisika i hranjivih tvari, nagomilavaju otpadni produkti staničnog metabolizma što s vremenom dovodi do podložnosti raznim bolestima i oštećenjima tkiva, bržem umaranju itd. Sve to uvjetuje dodatnu potrebu mirovanja (sjedenja) pa se tako zatvara krug koji za posljedicu katkada ima kronično bolna leđa.
Ipak, ljudi su usprkos svim savjetima liječnika o važnosti kretanja, skloni razmišljati kako je mirovanje najbolja prevencija oštećenja kralješnice. Shvaćanje “ne opterećujem kralješnicu kako bi mi duže trajala”, međutim, potpuno je pogrešno. Jer, čovjeku je imanentno kretanje, njegov organizam treba mišićnu stimulaciju da bi bio zdrav, a lokomotorni sustav nužno mora biti aktivan da bi dobro funkcionirao.

KRETANJE KAO LIJEK I TERAPIJA

Upravo zbog toga suvremena ortopedija danas naglašava isto ono što su drevni jogiji empijrijski spoznali prije gotovo 5 milenija: veliku vrijednost u funkcionalnom liječenju degenerativnih bolesti kralježnice ima terapija pokretom – kineziterapija. Aktivni pokret je najbolji stimulus neuromuskularnog i osteoblastičnog sustava, pa se valja njime uvijek koristiti gdje god je to moguće. Jogiji su davno otkrili ovu zakonitost.

Liječnici uglavnom savjetuju – što više kretanja. Na poslu bi bilo dobro svaki sat ustati i malo prohodati, korisno je i brzo hodanje na relaciji kuća-ured, a najkorisnija je redovita rekreacija. Tim kineziologa japanskog sveučilišta Tenri Daigaku upozorava kako je 87 posto problema s bolnim leđima kod studentske populacije u izravnoj vezi sa satima provedenim u sjedećem položaju za knjigom, a novija istraživanja praktički identične bolne tegobe povezuju sa sjedenjem za kompjuterom.

Tempo suvremenog života, međutim, rezultira načinom života sa sve više sjedenja i sve manje kretanja što situaciju čini još težom, a budućnost teško da će donijeti bolje dane.
Zanimljivo je, međutim, da su mnogi ortopedski problemi kod čovjeka prisutni već milenijima; primjerice, artrotske promjene na zglobovima poznate su već odavna i sigurno su stare kao i ljudski rod. Nađene su na kosturu pračovjeka i na kostima egipatskih mumija. Naravno, slaba nam to može biti utjeha, baš kao i duhovita konstatacija jednog ortopeda kako mu se čini da zglobovi danas imaju kao glavnu funkciju – izazivati bol.

U okolini se zglobova nalaze mišići, mišićne ovojnice i tetive, hvatišta tetiva te pojedini izdanci zglobne čahure – sinovijske burze ili sinovijske vreće. Sve te strukture koje se nalaze u neposrednoj okolini zglobova znatno pridonose primjerenoj funkciji zglobova. Zglobovi koji su okruženi brojnim i snažnim mišićima stabilniji su od drugih zglobova.
Milijuni sportaša i rekreativaca danas koriste različite zaštitne „bandaže“ kao neizostavni „rekvizit“. Mnoga od tih pomagala suvremene su izrade, s nizom tehničkih detalja i doista mogu mnogo pomoći. Pa ipak, na pitanje „Koji su štitnici za zglobove najbolji“, američki sportski liječnik dr Steven Knapp je odgovorio: „Jaki mišići koji ih drže“.

VAŽNOST CIRKULACIJE U LIJEČENJU

Niz je jogijskih vježbi koje jačaju i razvijaju muskulaturu, a doslovce tisuće različitih položaja tijela i katkada čudnih savijanja, imaju za svrhu garantirati da će doslovce svaki mišić na tijelu biti aktivan i u funkciji. Posebnu grupu vježbi joge čine asane za jačanje i funkcionalno održavanje mišića koji učvršćuju zglobove. Njihov raspon se kreće od onih najlakših, do vrlo zahtjevnih i prosječnom vježbaču neizvedivih. I upravo ta raznolikost garancija je da svatko u lepezi jogijskih vježbi može pronači one koje mu odgovaraju.

U fizioterapiji u ortopediji najviše se – nekoliko tisuća godina(!) –  primjenjuje kineziterapija, liječenje aktivnim pokretom (medicinska gimnastika, ortopedska gimnastika i terapijska fiskultura). Aktivni pokret jest biološko-specifični podražaj za tkivo. Svaki organ u toku rada prima biološke podražaje, a oni uvjetuju ponovnu izgradnju i regeneraciju tkiva. Pokret, nadalje, intenzivira krvni optok, što je bitan faktor svakog (samo)izlječenja.
Nadalje, svako oštećenje zgloba uzrokuje poremećaj cirkulacije, te puknuće mnogih krvnih žila i kapilara što je izazvalo nakupljanje hematoma u tkivima. Jogijskim vježbama, bez velikih opterećenja, ponovo se potiče cirkulacija, a time i uklanjanje nakupljenoga “smeća” iz tkiva. Mnoge jogijske vježbe imaju osjetno prisutan faktor istezanja mišića, a istezanje mišića značajno pospješuje cirkulaciju. Naravno, prirodan put pojačanja cirkulacije uvijek je reaktiviranje mišića koji su duže vrijeme mirovali, ali su upravo ti mišići u pravilu već atrofirali (dugo mirovanje, gips i sl), pa nisu sposobni za veće napore. Joga, svojim laganim pokretima, s punom kontrolom, a umjerenim naporom, pokazala se mnogo boljom od klasičnih rekreacijskih aktivnosti.