MALO O POVIJESTI I JOŠ KOJEČEMU…
Prvi tragovi vezani za jogu pojavili su se u iskopinama Harapske civilizacije, a riječ JOGA prvi puta se spominje u jednim od najstarijih pisanih tekstova Vedama (Rig Veda) procjenjuje se oko 1900 g.pr.n.e.. U starim jogijskim spisima poznato je mnogo manje čisto „fizičkih“ vježbi – asana – nego što ih poznajemo danas i one su se izvodile u pravilu samo s ciljem da se tijelo fizički pripremi za što duži i ugodniji meditativni položaj jer se u tom položaju provodilo meditirajući katkada i po nekoliko sati. U takvom položaju su se prakticirale i vježbe disanja (pranayama), a također i neke tehnike i metode čišćenja organizma (kriya) te posebne mentalne vježbe (preteče današnjeg autogenog treninga), ponavljanja određene odluke (sankalpa) te pjevanja mantri Bogu itd… itd…
Neke osnovne postulate joge pripisuju se jednom od najpoznatijih jogija, Patanjaliu, koji je u tekstu Yoga Sutre podijelio Raja jogu na 8 dijelova popularno zvanih Patanjalijevih 8 krakova (udova) joge, a to su:
Yama – moralna načela , Niyama – samoopservacija i samokomtrola , Asana – položaj, postura, Pranayama – kontrola daha (Prana = životna energija) , Pratyahara – kontrola osjetila, Dharana – koncentracija, Dhyana – meditacija i Samadhi – stanje više svijesti
Svatko tko je želio doživjeti više stanje svijesti, morao je usvojiti sva ova načela. Primjerice, krećemo raditi na sebi i biti dobri prema sebi i drugima (yama i niyama), pa tek kada smo na tom planu postigli savršenstvo, krećemo vježbati položaje (asane). Zatim postepeno uvodimo kontrolu (pravilno disanje) daha u asanama i izvan njih…i tako dalje do Samadhija… ovo je jedan od načina. Može se krenuti od asane pa preko pranayame i tako osvijestiti yamu i niyamu… Važno je samo usvojiti u konačnici sve navedene aspekte joge.
POSEBAN NAČIN ŽIVOTA DREVNIH JOGIJA
I čitava ta priča je u davna vremena, pa i danas, kod starih jogija na obroncima Himalaje bila sasvim primjenjiva i logična. Imali su vremena savladati svaki korak maksimalno se posvećujući sebi. Uz to proučavali su drevne spise, razmišljali o načinu života i o biti života. Drevni su jogiji, dakle, baš kao i povlaštena indijska kasta svećenika (brahmana), živjeli posebnim načinom života, bez egzistencijalnih problema samih sebe i svojih bližnjih. Ljudi su im darivali odjeću i hranu, a oni su se bavili samo sobom i izgrađivanjem svoga tijela i duha. A za sve to su imali, pojednostavljeno rečeno, „svo vrijeme ovoga svijeta“. Koliko god dnevno su željeli, mogli su se baviti proučavanjem i tumačenjem vjerskih tekstova te dovoditi do najviših razina odnos prema samome sebi i prema drugim ljudima. Uz savršeno zdravlje i duševni mir, razumije se.
Skrećem pozornost na upotrijebljenu formulaciju „svo vrijeme ovoga svijeta“.
JOGA I SUVREMENI ŽIVOT, MOGU LI ZAJEDNO?
Suvremeni čovjek danas, razapet silnim obvezama, zaboravi katkada i rođeno dijete pokupiti poslije škole ili iz vrtića!! Uz to, način života, stres, sjedenje, multifunkcioniranje i slično, praktički definiraju naše stanje uma i tijela. Postajemo nervozni, razdražljivi, javljaju se bolovi uslijed lošeg držanja (sjedenja pred kompjuterom 8-12 sati dnevno, pa i više) i ukupno naše psihofizičko stanje je loše. Osjećajući da nešto mora za sebe učiniti kako ne bi propao i fizički i mentalno, čovjek koji je za svoj put izabrao jogu kojom bi istovremeno djelovao i na tijelo i na psihu (duh) morao se odlučiti i izabrati onaj pravac joge koji mu to može omogućiti, ali za kojeg neće trebati odvojiti 5-10 sati dnevno. Jer, u današnjoj strci i vremenskom pressingu mi jednostavno nemamo „svo vrijeme svijeta“ kao stari jogiji ili brahmani.
Pa se nameće logično pitanje: Koja bi to mogla biti vrsta joge, kojom bismo postigli i fizičko zdravlje i emocionalnu stabilnost, mir i sreću.
Izbora je mnogo, jer bezbroj je puteva, pravaca i metoda joge. Danas je poznato 5 glavnih vrsta joge: Bhakti, Raja, Jnana, Karma i Hatha. Bhakti se manifestira preko odanosti i štovanja božanstva kroz ceremonije i pjevanja mantri , Raja preko 8 krakova joge od kojih su najvažnije koncentracija i meditacija, Jnana kroz proučavanje svetih spisa, Karma kao put nesebičnog davanja kroz pomoć drugima i dobrotvorni rad, dok se Hatha joga manifestira preko asana (vježbi), pranayama (vježbe disanja) i kriyi (vježbe čišćenja organizma). Svaki od tih pravaca dijeli se na mali milion podvrsta i podsustava da ne govorimo kako i svaki pojedini učitelj unosi i neke svoje osobne varijante.
No samo jedan od navedenih sustava istovremeno djeluje i na tijelo i na duh, a posebno zbog svoje prilagodljivosti, danas je daleko u svijetu najpopularniji oblik joge! A to je Hatha Yoga. Pojednostavljeno rečeno, unutar jednog sata joge (šezdesetak minuta ili malo duže) možemo djelovati na fizičko tijelo preko asana, a na kraju sata izaberemo određenu vježbu disanja i/ili neku seansu meditacije. I to bi bilo to. Nije savršeno, nije po „himalajskim metodama“, ali je za suvremenog čovjeka sasvim prihvatljivo i – što je najvažnije! – djeluje na poboljšanje kompletnog zdravlje, te postizanje duševnog mira i osobne sreće.
Zar sve to u samo jednom „običnom rekreacijskom satu“?
Jogijska praksa, iskustva samih sljedbenika, a i brojna znanstvena istraživanja odgovaraju: DA, samo jedan sat vježbanja 2-3 puta tjedno rezultirat će izvanrednim poboljšanjima na tjelesnom i duhovnom planu.
POSVETIMO SEBI BAREM JEDAN SAT DNEVNO
Jogijskim (fizičkim) vježbama – asanama – aktiviramo sve organske sustave u tijelu (lokomotorni, živčani, krvožilni, dišni…) te tako djelujemo na kompletno savršeno funkcioniranje cijelog organizma; od mišića, do živaca, krvnih žila i svih organa. Vježbama disanja i pranayame – djelujemo ne samo na dišni sustav, nego i na srce, ali i opće umirenje cijelog organizma (fizičkog i mentalnog) što pridonosi mnogim blagodatima, a pogotovo ublažavanju i uklanjanju štetnih posljedica stresa.
Jedna od najvažnijih stvari u jogi je koncentracija. Koncentracijom na određeni pokret kroz vježbanje ili na disanje kroz vježbe disanja i pranayamu, te u meditaciji, uklanjamo suvišne misli iz glave (prestajemo, dakle, misliti na sve one sitne dnevne brige koje nam inače ispunjavaju dan) te smo na taj način barem jedan sat dnevno oslobođeni briga o djeci, poslu, šefu, namirnicama iz dućana itd… itd… Usudio bi se reći da je to danas možda najveća blagodat joge.
I za kraj…jogu vježbamo onoliko koliko nama odgovara. Jedan sat, ne treba više. Mirno, uživajući u tom vremenu kojeg posvećujemo sebi i svom tijelu. U položaje vježbi ulazimo duboko do granice boli, pa možda samo mrvicu dalje…ne više! Položaj zadržavamo ugodno, mirno i opušteno koliko nama odgovara. I kad hoćemo, izađemo iz položaja, završimo vježbu. I to je to.
Pokušajte naći sličnost ovog pristupa s načinom života kojeg većina ljudi danas vodimo. Ima li uopće mjesta pitanju „što je bolje?“
Pazite, jedan sat samo za sebe, samo sa sobom. Neprocjenjivo!
