MIR I OPUŠTENOST PREDUVJETI DUGOVJEČNOSTI
„Nenasilje, ljubav i toleranciju sasvim pogrešno smatramo nekakvim etičkim postulatima. Ne! To su fundamentalni zahtjevi zdravlja i dugovječnosti“. Davne su ovo riječi eksperta indijske medicine, D.Singha Khishmara na simpoziju ajurvedskih liječnika u Oslu. Nažalost, kao da ni do danas Khismarova upozorenja nisu ozbiljno shvaćena.
Zapadna je kardiologija sasvim jasno definirala model idealnog kandidata za smrt od infarkta; to je ambiciozni radoholičar i kompetitivni perfekcionist, koji puši, ne kreće se, živi pod neprekidnim stresom i po svaku cijenu želi uspjeti u životu (tzv. Kellyeva definicija iz 1977). Jogijski liječnici upravo su bolesnu ambiciju definirali kao jednu od kobnih osobina, jer ona čovjekov duh razara iznutra, osobito ako je neostvarena. Zapadni će psihijatri tu ubaciti i teoriju o konverzivnim neurozama, a sociolozi dodati kako su preambiciozne osobe u pravilu netolerantne i nasilne.
Studije američkih znanstvenika potvrđuju stajalište da su danas mnoge kobne bolesti (srčani infarkt, karcinom, moždani udar) u izravnoj vezi s psihičkim traumama izazvanim tzv. „gubitničkim sindromom“, tj. prekomjernim stresovima zbog propalih ambicija i očekivanja. U mnogim bi slučajevima, koji su kobno završili, ishod bio sretniji da su osobe na vrijeme „povukle ručnu“, smanjile vlastita očekivanja i okrenule se mirnijem životu, a posebno skladnijim odnosima prema okolini, bez kompeticije, sukoba i neprekidnog nadmetanja.
U tom svjetlu, Khismarovo upozorenje sasvim je jasno i nedvojbeno: nenasilje, ljubav i tolerancija osobine su koje pridonose našem zdravlju, duhovnom i fizičkom podjednako, a tek potom etičke vrline.
