PSIHOLOŠKI PROBLEMI KAO UZROK ARTRITISA
Ortopedima je poznato da sustav za kretanje predstavlja u funkcionalnom pogledu nedjeljivu cjelinu, pa prema tome promjena jednog njegovog dijela mora, prije ili kasnije, dovesti i do promjena ostalih njegovih dijelova. Nadalje, treba znati da se na sustavu za kretanje nerijetko javljaju i manifestiraju znakovi bolesti koje tek sekundarno imaju ortopedski karakter (neurološke bolesti, metastaze malignoma), zbog čega se, naglašavaju liječnici, ortopedska dijagnostika mora proširiti i na područja dodirnih grana.
No, jednako je važno imati u vidu činjenicu da je čovjek jedinstvo tijela i duha, što znači da poremećaj u sferi duhovne komponente nerijetko može izazvati reakciju na čisto fizičkoj razini.
Reumatolog Russel Cecil navodi četiri najučestalija uzročnika artritisa: 1. bračne nevolje, 2. financijske nedaće, 3. usamljenost i brige, 4. zatomljena mržnja.
U svojoj genijalnoj knjizi „Tijelo i duh, rijeka vjećnosti“, poznati ekspert joge, ali i specijalista klasične zapadne medicine, Deepak Chopra, piše:
„Emocionalni činitelji snažno su povezani s drugim glavnim tipom artritisa, reumatoidnim artritisom. Ovaj poremećaj čini se pogađa žene koje imaju sklonost potisnuti svoje osjećaje, koje, umjesto da se razljute i suoče s ozbiljnim emocionalnim problemima, prihvaćaju pasivnost i potištenost kao način borbe sa stresom. Bolest se pod stresom pogoršava, i, zbog neobjašnjenih razloga, može i nestati, možda podvrgavajući se dubljoj struji promjene.“
Nije stoga čudno da već spomenuti „Veliki obiteljski savjetnik o zdravlju“ naglašava kako … „meditacija, samohipnoza, vođena fantazija (vizualizacija) i tehnike opuštanja, na primjer, mogu imati pozitivan učinak kod kontrole kroničnih bolova izazvanih artritisom.
Kad jednom shvatimo koliko bliska može biti veza psihičkih trauma i posve fizičkih „odgovora“ našega tijela na takve traume, učinit ćemo velik korak ka razumijevanju niza tegoba koje imamo i istovremeno učiniti mnogo na prevenciji budućih. Jogijske tehnike opuštanja, smirujućeg disanja i meditacije pokazuju se već tisućama godina kao vrlo učinkovita metoda neutraliziranja stresa i postizanja stanja dubokog unutrašnjeg mira. Time se automatski stvaraju preduvjeti za učinkovitu prevenciju niza tegoba vezanih između ostaloga i za bolove u leđima, vratu i kralješnici.
„Duh i tijelo su jedno. Sve dok to ne shvatimo – kažu jogiji – ostat će nam nepoznanica kako izliječiti određene tegobe čiji uzrok ne možemo otkriti.
Ili kako je to jednostavnije rekao francuski učitelj joge Jean Paul Brondani:
– Kad vas bole križa, pokušajte se sjetiti tko vas je jučer naljutio ili rasplakao.
SAVJETI KOJI ĆE VAM OLAKŠATI BOLOVE
● Kod mngih bolesti zglobova hrskavica se stanjila i nije više glatka. To znači da morate paziti na tjelesnu težinu, ne čučati niti klečati pa čak ni dugo sjediti. Šetnja po ravnom je korisna, a ljeti je dobro plivati jer je to gibanje bez opterećenja.
● Zapamtite, hodanje uz stepenice je tri puta veće opterećenje nego hodanje po ravnom, a hodanje niz stepenice je čak četiri puta veće opterećenje.
● Kod jakih bolova preporučuje se odmor. Važna je tjelesna aktivnost koja održava pokretljivost zglobova i štiti ih od različitih deformacija.
● Od sportova se najviše preporučuju hodanje i plivanje. Pod nadzorom fizioterapeuta može se provoditi posebna gimnastika za funkcionalnu redukciju koju je preporučio liječnik specijalist.
● Poticati istezanje mišića koji su se skratili i izgubili funkciju.
● Stimulirati cirkulaciju i podmazivanje unutar zgloba.
● Stimulirati živčanu inervaciju.
Drevna jogijska medicina (ajrveda) temeljem tisućgodišnjeg iskustva, preporučuje i slijedeće:
● Specifične biljne dodatke hrani
● Izbjegavati konzumiranje krumpira, mrkve, repe i ostalog korjenastog povrća, te sirovog povrća i salata
● Ne konzumirati hladna hrana i hladna pića
● Oštećene i bolne zglobove redovito mazati uljem sezama.
● Redovno raditi lagane vježbe razgibavanja i istezanja.
No, naglasiti valja za kraj: problemi sa zglobovima vrlo su osjetljivi i stoga nikako nije dobro biti „sam svoj liječnik“. Svaka primjena jogijskih tehnika mora biti dio ukupne medicinske terapije, a ne nekakav eksperimentalni pokušaj samoiscjeljivanja.
