SAMI STVARAMO SVOJU SREĆU

Jedna od najglupljih misli iz brojnih radionica praktične samopomoći kakve nam se nude na sve strane glasi otprilike ovako: „Mislite pozitivno i vaš će se život čudesno promijeniti! Odmah, od ovoga trenutka postat ćete druga osoba!“
Nažalost, stvari nisu tako jednostavne. Bilo bi to kao kad biste violinistu početniku rekli neka samo zamisli sebe kao virtuoza i od sutra će njegova glazba biti savršena.
Smislima, baš kao i s glazbom, ne ide to baš lako. Konkretno, može netko usredotočiti sve svoje misli na to da će od sutra biti vitak i riješiti se pretilosti, ali ako ne počne sa sustavnom promjenom prehrambenih navika i redovitom tjelovježbom, nikakve pozitivne misli neće promijeniti njegovo tijelo i njegovu fiziologiju. Malo je vrijednih stvari koje nam padaju s neba i preko noći, bez muke, strpljenje i napora. No, ne treba se zbog toga obeshrabriti, baš kao što se obeshrabriti ne smije niti violinist početnik na startu svoga dugog puta prema savršenstvu. Postoje, istina, remekdjela nastala u trenutku inspiracije, no većina vrijednih dostignuća zahtijevala je dugotrajan i strpljiv rad, poput onih Edisonovih 1.000 pokusa koji su prethodili izumu prve žarulje. A upravo takav dugotrajan i strpljiv rad zahtijeva i maše nastojanje da nađemo neku duboku i trajnu sreću u životu.
Srećom, načini postoje, tehnike su poznate. Posebno je joga tijekom pet milenija svojega postojanja razvila niz učinkovitih mentalnih tehnika kojima sustavno možete mijenjati svoje ukorijenjene navike, stavove i negativne misli.

OČAJNIČKO TRAŽENJE

U čuvenoj Biharskoj školi joge učitelji će učenicima ispričati i ovu pričicu: Jedan je stari ratnik poželio prodati nešto od bojne opreme, pa je nekom namjerniku ponudio svoj vrlo skupocjeni mač za deset zlatnika. Mač je odmah prodan, a kad su poslije upitali ratnika zašto je basnoslovno vrijedan mač prodao za samo dese zlatnika, ovaj je odgovorio: “Imam svega deset prstiju. Zar postoji broj veći od deset?!”
U tome je suština brojnih naših pogrešnih razmišljanja, smatraju jogiji Biharske škole. Imamo duboko uvriježena pogrešna preduvjerenja od kojih teško odstupamo, a to nam otežava rješavanje problema. Nedostatak istinske i duboke sreće u nama jedan je od takvih problema. A naši ukorijenjeni modeli ponašanja samo nas drže u zatvorenom krugu bez izlaza.
I suvremeni psiholozi smatraju da je naše svakodnevno ponašanje  ponajčešće rezultat čitavog sustava uvjetovanih modela ponašanja duboko usađenih u našoj psihi, a stvaranih godinama, od malih nogu. Rezultat toga je da na različite životne situacije prečesto reagiramo na unaprijed predodređen, ukalupljen način. Kako takav način nije uvijek adekvatan (stresnoj) situaciji, problemi se ne rješavaju, a napetost i nezadovoljstvo se gomilaju.
Isto to, jogi Svami Shivananda iz Rišikeša, formulirao je ovako:
– Naše misli rađaju postupke, postupci rađaju navike, a navike postepeno stvaraju naš karakter i definiraju naš kompletan život. Jednom stvoren karakter trajno određuje našu sudbinu; naš život, naše uspjehe, neuspjehe, siromaštvo, bogatstvo, zdravlje, bolest…
Niz je navika koje izravno utječu na pogoršanje našeg psihičkog zdravlja, ali ih se ne možemo riješiti jer su duboko ukorijenjene u našem karakteru. Navike neprekidnog samooptuživanja, zavist, sklonost povlačenju u sebe, odsustvo želje za akcijom i promjenom… sve to rezultira na kraju dubokim osjećajem tuge, beznađa i odsustva samopoštovanja. A najgore je kad se takvih navika ne znate ili ne želite riješiti, a s druge strane očajnički tragate za srećom i mirom.
Pravilo koje biste morali zapamtiti, zakon koji odražava suštinu nemoći i beznađa u takvim situacijama sastoji se u pitanju:
– Kako mislite poboljšati nešto u vašem mentalnom sklopu i životu općenito ako neprekidno njegujete uvijek iste pogrešne mentalne sheme ponašanja.

„MALA REORGANIZACIJA“ KOMPLETNE OSOBNOSTI.

Jogiji smatraju da se traženje sreće ne smije ograničiti samo na mentalnu sferu, nego da treba uvesti „malu reorganizaciju“ kompletne osobnosti. Početi treba s tehnikama opuštanja (relaksacije), fizičkim vježbama (asanama), tehnikama disanja i pranayame (asimilacije životne energije), redovitim meditacijama, ali i promjenama cjelokupnog načina života što podrazumijeva uklanjanje svih nezdravih navika, ali i promjenu odnosa prema sebi i ludima koji nas okružuju. Jogi Shavananda to je sažeo u 4 temeljna početna koraka:
1. Smanjenje neprekidne psihičke napetosti.
2. Eliminiranje ostataka nakupljenih stresova
3. Djelovanje na poboljšanje “fizičkog” zdravlja, prvenstveno pravilima zdrave prehrane, ali i ostalim pravilima zdravog života (odmora, spavanja, kretanja, disanja…)
4. Život u ugodnom skladu s ljudima oko nas, ali i skladu s vlastitim moralnim principima i navikama.
Kada je riječ o uklanjanju psihičkih problema kao prvom koraku smanjenju psihičke napetosti, Shavananda savjetuje slijedeće:
Živite ovdje i sada!  To je jedan od temelja toliko analiziranog pojma “istočnjačkog duševnog mira”. Suština je u usredotočenosti na trenutak u kojem smo sada, bez kajanja i žaljenja za onim što je prošlo (a što smo propustili) ali i bez strepnja nad nečim što tek ima doći i pitanje je da li će uopće doći. Uostalom, suvremeni teoretičar smatraju da je 80 posto naših briga pretjerano i da se uglavnom nikada ne ostvare najcrnja predviđanja. Ne vjerujete? Neoboriv dokaz su milijarde dolara koje gomilaju razne osiguravajuće kompanije temeljeći svoje bogaćenje na jednostavnoj činjenici da se većina onoga čega se toliko bojimo – nikad ne dogodi.
“Budite poput djeteta” kažu jogiji “Kada se igra, njegova je pažnja okrenuta samo igri i ništa drugo u tom trenutku za njega ne postoji. Ono uživa u svakom trenutku igre ne opterećujući se ni onim što je bilo, niti onim što tek ima doći.“

ZAMKE ZAVISTI, STREPNJE I BRIGA

„Budite pasivni promatrač vaših nemira“ bitno je jogijsko pravilo za uspostavljanje duševnog mira. Kada u stresnoj situaciji nahrupi bujica emocija, ne dozvolite da vas povuče za sobom. Ne padajte u očaj ili euforiju, ostanite miran ali svjestan promatrač svega onoga što se u vama događa. Kao da ta bujica emocija preplavljuje nekog drugog. Na taj ćete način, savjetuju jogiji, smanjiti energetski utrošak zbog negativnog emocionalnog naboja i pretjerane stimulacije simpatičkog dijela živčanog sustava koja prije ili kasnije (osobito ako se često događa) dovodi do niza kroničnih fizičkih i mentalnih problema.
„Prihvatite sebe onakvima kakvi jeste“ još je jedno važno pravilo na putu duševnog mira. Ne uspoređujte sebe s nekom drugom osobom i ne namećite si previsoke standarde ponašanja, dometa i uspjeha. Ponašajte se, radite i živite u okvirima vaših mogućnosti, onako kako to odgovara vašoj osobnosti i u tome tražite sklad i sreću. Osim toga, uspjeh drugih katkada je samo prividan i ispod maske vanjskog bogatstva možda krije tragediju duboke unutrašnje nesreće, tjeskobe ili tuge. Ne podcjenjujte se i ne predbacujte si vlastite neuspjehe.
– Upoznajte sebe i uživajte u svom društvu – kaže Svami Shankardevananda – Kad ste sami sa sobom, osjećajte se kao da ste u društvu s najboljim prijateljem. Ne nanosite neprekidnim samooptuživanjem i nipodaštavanjem patnju tom svom “najboljem prijatelju”.
Naravno, sve to ne znači prihvatiti filozofiju “Takav sam i baš me briga!” Jer, Svami Shankardevananda dalje savjetuje slijedeće:
„Oplemenjujte sebe!“ Kad ste, prihvaćajući sebe, proniknuli duboko u svoju psihu, kad ste napokon shvatili sve ono što je možda dugo vremena bilo dobro skriveno i od vas samih, počnite polako ispravljati greške i ovladati vašom nižom prirodom, vašim negativnim emocijama, vašom mržnjom, zavišću, tjeskobom… To je dugotrajan i težak put, rezultate ne očekujte preko noći. I nastojte, kako to jogiji običavaju reći “na tom putu sa svojom psihom postupati kao s nježnom i osjetljivom biljkom; hranite je i njegujte onim što će je učiniti zdravom i snažnom, a čuvajte je od svega što bi je moglo slomiti.”

SREĆU TREBA TRAŽITI U SEBI

Skloni smo, danas možda više nego ikada prije, sreću tražiti u materijalnom svijetu i bogatstvima  zaboravljajući pri tom da je izvor istinske sreće – u nama samima. I kao što još uvijek odjekuju drevne Biontove riječi “Omnia mea mecum porto!” tako bismo u odjeku te duboke klasične filozofske rečenice mogli pokušati potražiti sreću u “svemu onome što sobom nosimo” ne opterećujući se (prečesto lažnim) vrijednostima onoga što nam se kojekakvim EPP porukama i nametnutim modelima življenja servira kao ideal sreće i zadovoljstva. Uostalom, kad bi bogatstvo bilo temeljno mjerilo razine sreće pojedinca, onda crne statistike samoubojstava, infarkta, depresija i stresom izazvanih kancerogenih bolesti, ne bi u svojim vrhovima imale žitelje najrazvijenijih i najbogatijih zemalja svijeta. Uostalom “svaki treći od deset biznismena izloženih bjesomučnoj borbi na tržištu i neprekidnom željom da ne birajući sredstva budu jači od konkurencije, neće doživjeti svoj 50. rođendan.” tvrdi francuski sociolog suvremenog managementa, dr. Jean Jeacquesa Delving.
Na temelju ove filozofije traženja istinske sreće izvan okvira materijalnog bogatstva, nastao je čitav niz jogijskih (istočnjačkih) aksioma o skromnosti i jednostavnosti kao preduvjetu osobne sreće pojedinca.  Ne radi se, međutim, o uzdizanju SIROMAŠTVA na pijedestal  vrijednosti kojima bi trebalo težiti kako se to često banalizira, nego o principu jednostavnosti života uz posjedovanje minimuma materijalnih dobara, dakle samo onih koja su doista neophodna za miran i sretan život.
Najveće bogatstvo, smatraju jogiji, krije se u sreći koju postižemo dijeleći nesebično ljubav svima oko sebe. Prijateljima i neprijateljima. Ta ljubav nam se vraća, danas ili sutra svejedno, u ovom ili onom obliku, ali vraća nam se. I  čini naš život ljepšim, a nas sretnijima i zadovoljnijima.